Seljačka radna zadruga „Sićevo”
Pokret za stvaranje seljačkih radnih zadruga u niškom kraju nastao je neposredno po završetku Drugog svetskog rata. Prve seljačke radne zadruge u okolini Niša organizovane su 1947. godine. SRZ je bila organizacija preko koje je trebalo izvršiti kolektivizaciju poljoprivrede.
Na osnivačkoj skupštini 15.10.1948. godine, 32 domaćinstva formirala su SELJAČKU RADNU ZADRUGU „SIĆEVO“. Bili su to: Radmilo T. Petrović, Jovan Stanković, Božidar Miladinović, Bogdan Stefanović, Vukadin Ristić, Dušan R. Nikolić, Čedomir Milenović, Predrag Vidanović, Čedomir T. Petrović, Petar M. Jovanović, Milorad Milenović, Momir i Radisav Jovanović, Milutin R. Milenović, Mihailo Davidović, Aleksandar Krstić, Milan Ristić, Gavra Nikolić, Branko i Radisav Marković, Svetozar M. Ilić, Ilija Đ. Petrović, Ilija M. Ristić, Branislav D. Veličković, Sava R. Milenović, Milan M. Ivanović, Vladisav R. Nikolić, Jela S. Miladinović, Blagoje M. Ivanović, Radisav I. Vojinović, Mirko G. Jovanović, Janačko I. Đorđević, Sima R. Milenović i Gavrilo V. Za upravnika SRZ izabran je Bogdan Stefanović. Oko 15 članova KPJ izašlo je tada iz Partije, jer nisu hteli da stupe u Seljačku radnu zadrugu. Zadrugari su u SRZ uneli 68,29 ha oranica, 42,20 ha vinograda, 0,65 ha voćnjaka, 4,85 ha livada, 31,93 ha pašnjaka i 25,83 ha šuma.
Osnivači SRZ u Sićevu bili su uglavnom članovi KPJ ili usko vezani za Partiju. Po ekonomskom stanju bila su to domaćinstva slabijeg i srednjeg stanja. Zadruga je radila i razvijala se na posedu koji su u nju uneli zadrugari. Pored toga dobila je i četiri hektara društvene zemlje za podizanje vinograda. Broj domaćinstava koja su stupila u zadrugu u narednim godinama stalno je rastao. 1949. godine u SRZ je bilo 49 domaćinstava, 1950. 63, da bi u 1954. godini bio postignut maksimum od 82 domaćinstva.
Doprinos SRZ „Sićevo“ razvoju poljoprivrede
Seljačka radna zadruga u Sićevu opstala je 16 godina i za to vreme dala je velini doprinos razvoju poljoprivredne proizvodnje i samog sela. Za ovo vreme zadruga je rezultatima koje je postizala u poljoprivrednoj proizvodnji pozitivno uticala na osavremenjivanje načina obrade zemlje, primenu novih hemijskih i tehničnih sredstava i povećanje prinosa u proizvodnji grožđa i ostalih kultura.
Zadruga je podigla 30 hektara novih, savremenih vinograda sa špalirskim načinom gajenja, u kojima su zasađene nove, kvalitetne vinske sorte grožđa, game, semijon, rizling. Bilo je to vreme udarničkog i poletnog rada, kada su se zadrugari, podeljeni u brigade, međusobno takmičili u radu. Dobrom obradom i primenom agrotehničkih mera postignuti su prinosi od oko 10000 kg grožđa po 1 hektaru, dok su prinosi kod privatnih vinogradara bili oko 6000 kg. Sa svojih oko 100 ha pod vinogradima zadruga je, u zavisnosti od rodnosti godine, brala oko 80 –100 vagona grožđa. Kako SRZ nije imala svoj podrum, grožđe je prerađivala i smeštala u podrum Zemljoradničke vinogradarske zadruge.
U težnji da se potpuno osamostali i u preradi SRZ je 1961. godine na lokaciji koja se nalazila oko 200 m zapadno od postojećeg podruma Zemljoradničke vinogradarske zadruge, preko puta železničke stanice, otpočela izgradnju podruma čiji je kapacitet, prema urađenom projektu trebao da bude ono 120 vagona. Svaki zadrugar je 50% od svog ličnog dohodka iz 1961. godine ustupio zadruzi za njegovu izgradnju. Pored ove pomoći, svaki zadrugar je, bez naknade radio na podizanju podruma od 5 do 7 dana.
Osim ovog podruma, SRZ je podigla ekonomsko dvorište sa magacinima za smeštaj mašina, žitarica, reprodukcionog materijala, i staju za čuvanje konja. Podignuta je i pekara koja je dugi niz godina proizvodila hleb za potrebe zadrugara.
Može se reći da je SRZ „Sićevo“ bila jedna vrsta oglednog imanja na ovom području. Ona je se uspešno razvijala, ekonomski je dobro poslovala i obezbeđivala je pristojne dohotke svojim članovima.
Literatura: Zadrugarstvo u Sićevu 1905-1990., Zemljoradnička vinogradarska zadruga “Sićevo”, Sićevo, 1990.